kojaleti https://blog.dnevnik.hr/kojaleti

utorak, 18.04.2006.

single flowered form

pjesnik
toga je jutra procvjetala sljiva u parku, a jedan se pjesnik putnik patnik skitnik ljubavnik u tom trenu nasao pored nje. dozivio je sve njeno, spojio se s korijenom, pogledom dodirnuo srz i koru, dlan spustio na njeno lisce, prislonio usne na cvijet. Potom je vodom na tlu ispisao stihove i krenuo dalje cestom ne mareci vise za rijeci koje su se lagano vracale toplom proljetnom suncu...,
....could i be multiplied into ten thousand me, you would find my person before every mume tree...

18.04.2006. u 17:44 • 4 KomentaraPrint#^

pink double

himna
danas se na skolskom igralistu odvijala neobicna zgoda. nesto prije osam sati, dok smo vec po navici cekali na zvuk himne koja je svakodnevno oznacavala pocetak skolskog dana, iz zvucnika je kroz razgibani proljetni zrak, iskocila nepoznata muzika. projurila je straznjim redovima i potpuno zbunila nas starije omladince, uskomesala sredinu u kojoj su djevojcice krisom namjestale svoje prve prevelike grudnjake, a potom zaskvicale i napokon stigla u prve redove gdje je najmladje pretvorila u ptice pa su poletjeli visoko, cvrkucuci i udaljavajuci se sve vise i vise ..
sve se desilo u hipu, a prije no sto se nastavnik uspio probiti do razglasa, pocinitelj podvale je nestao. pogledavsi u nebo put krilate djece, na trenutak mu se ucinilo da iz oblaka iskacu ruzicasti cvjetovi sljive.

18.04.2006. u 17:42 • 1 KomentaraPrint#^

albo-plena

gospodja yue u krosnji
gospodja yue svakog jutra karta. to je strast koju ne gasi pljustanje proljetne kise, fijukanje sijecanjskog vjetra. zimi i ljeti, svakog jutra u isto vrijeme, zaklonjeni malim paviljonom od ostatka svijeta, gospodja yue i njeni kartaski drugovi grleno uzvikuju, glasova poput jata ptica u vrbama. gospodja yue od svih je najglasnija. kad poentira komadici bijele sline nakupljaju joj se u kutevima usana, a njeno se malo okruglo lice pretvori u polje rasplesanih vjeverica. no danas je potpuno smetena. njeni je drugari opominju: na tebe je red yue, daj baci kartu. a yue nije tu, njen je duh odlutao u ono stablo sljive sto je danas procvjetalo u parku i ne da joj da se otrgne iz njegovih krosanja buktinja.

18.04.2006. u 17:39 • 1 KomentaraPrint#^

cinnabar purple

jezero
biti dijete je moci biti nemoguce. biti dijete je kada skocis u vodu za bubom koja tone pa joj podmetnes prst ili cvijet da otpocine na njemu. kada zaronis i sirom otvoris oci od cuda jer ono sto vidis grli tvoju beskrajnu djecju mastu. kada otvoris usta i prodises pod vodom jer ne znas da je nemoguce. kada otpustis tijelo pod vodom i postanes buba na cvijetu, cvijet na vodi, dno pod vodom, riba na dnu, voda oko ribe, dijete u vodi pod bubom nad ribom oko glave otvorenih ociju. i je li potrebna u toj prici jedna ruka koja te brizno grabi za robu i izvlaci na povrsinu, nad ribu, nad cvijet, nad oci, nad zrak, nad moguce

18.04.2006. u 17:38 • 1 KomentaraPrint#^

green calyx

zena macke
zena koja voli hraniti macke zivi svugdje. ima je u cijelom svijetu i jednim jezikom govori. lagano pucketavim nazalom glasa se ona u rijeci i ona u urumqiu, a i ova u hangzhou oko koje svakog jutra s izlaskom sunca plesu blatnjave na mekom pokrovu od sljivinih latica.

18.04.2006. u 17:36 • 1 KomentaraPrint#^

versicolor

djecak u brasnu
za njega kazu da se rodio u brasnu. jos kao djecak svojim je malim dlanovima mjerio kolicinu brasna i vode, mijesao sastojke, stvarao tijesto. imao je mnogobrojnu obitelj koja je svake godine iznova bujala kao listovi na drvecu, kao valovi na vodi, kao tijesto koje je volio. nekima nije znao niti ime, rekao bi, ovo je moj ujak, ovo je moja najmladja sestra, ovo je moja tjestenina. obitelj je za njega bila kao mijesanje brasna i vode, neprekidno rastuca smjesa koja je potjecala od dvije osnovne stanice, majke i oca. odrastajuci, svoju je zivotnu mudrost lijepio oko jedne stabiljke, uvijek iznova pronalazeci slicnost s tijestom kojim je vladao. no desilo se toga dana da je u njihov mali restoran doplovio odnekud miris proljeca, probio se med redove tijesta, przenog povrca i juhe od kostiju i ostao neko vrijeme, lagano se zibajuci nadomak njegova nosa. to ga je potaklo da spusti netom uvaljano tijesto na drvenu plocu i obrise brasnjave ruke o pregacu. okrenuvsi se trazio je izvor promijene i susreo dva oka boje sljivina cvijeta. s cime da usporedi to sto vidi? kako da objasni postanak tih ociju? mora da na svijetu postoji jos nesto osim brasna i vode, pomislio je crveneci.

18.04.2006. u 17:34 • 1 KomentaraPrint#^

flavescens

xue
njega sam vidjela na konju. jahao je kroz drvored procvalih sljiva, pogleda negdje u sebe, gospodario onim ispod sebe, najludjim konjem u krdu. samo gdjekad nazirao se pokret misica, zaklonjen liscem i korom, rasprsen vjetrom, uvaljan u sunce, u isto vrijeme cinio se vjecnim i smrtnim.

18.04.2006. u 17:29 • 1 KomentaraPrint#^

viridiflora pendant

dijete voda
svakog jutra niz moju ulicu juri bicikla natovarena plasticnim bocama za vodu medju kojima nazirem malenog djecaka. zustro okrece pedale, gleda ravno ispred sebe i zaobilazi sporije, zivo udarajuci o zvonce. cini se zuri, svakog jutra isti zadatak, veliki za male ruke. danas ga srecem u drugoj ulici, lijeno se giba niz ulicicu nabreklog poda, kraj ljudi vlaznih tijela ispruzenih na proljetnom suncu, razbacanih starih pokrivaca i gomila odbacenog pribora za jelo, sto li ga je nagnalo da produzi svoj put danas, je li to dasak proljeca koji probija na trenutke zadah starine, zavodljivi miris tog stipavo kiselog jutra ili zvuk smijeha odnekud koji zacinje u njemu jedno malo drvo sljive.

18.04.2006. u 17:24 • 1 KomentaraPrint#^

atropurea pendant

zvijezde
gledam kroz prozor ucionice u zgradu ispred, potpuno obicna slika osim jedne male naljepnice - kupole na vrhu zgrade. je li to za gledanje zvijezda, pitam koreanca do sebe. aha, javlja se on iz druge galaksije. potom uzlet, penjem se stepenistem kojeg i misevi zaboravljaju, odgurujem teska zeljezna vrata iznenadjena popustanjem, ulazim u mrak prostorije, samo traka svijetla sa stropa, prorez, brokatna nit kroz koju mi se svijet prikazuje dvadeset tisuca puta jasnije.

18.04.2006. u 17:15 • 1 KomentaraPrint#^

albiflora pendant

zuti autobus
puno vremena provodim na raskrscima. nisu to ona ocaravajuca zivotna raskrsca kad iz svakog smijera iskacu cickovi i strelice maslacka ravno u kosu, a nad svakim se dize po jedno sunce, ne, ovo su obicna prometna raskrsca, ljudska korita medju zgradama, idealno prazni prostori koji su u ovom gradu idealno ispunjeni mnostvom koje ceka svoje zeleno. danas je pored mene i tog mnostva, pored Nas, proletio zuti zuti autobus pun cvrkutave skolske djece. dok je skretao u sporednu ulicu, ucinilo mi se da sam mu vidjela krila, a mali su djaci letjeli svuda oko njega, otvarajuci mu i zatvarajuci prozore, penjuci se na krov, iskacuci iz njega, ulecuci kroz vozaceva vrata, sjedajuci mu u kosu, na vjetrobransko staklo, prometne znakove, krosnje stabala, letjeli su onako raspjevani u crvenim maramama, svaka po jedan cvijet sljive.

18.04.2006. u 17:07 • 1 KomentaraPrint#^

simplex pendant

pcela
danas mi je usred uzburkanog bilijunskog mora na ruku sletila pcela. vidjela sam je dok se lagano probijala kroz gusto pleteni zrak trazeci odmor krila. bit ce da je uhvatila moj pogled jer je nekoliko metara iznad tla krenula ravno na mene i spustila svoje malo kosmato tijelo na moju ogromnu dlakavu desnu podlakticu. u isto je vrijeme nad mojim velikim i njenim sicusnim tijelom zabrujao u visini avion, zastajuci na trenutak cinilo se da ga zanima nas odnos. da ne pomuti sklad stvari u svijetu pcela je odletjela, a nakon njenog tijela na ruci mi je ostala zuta mrlja. odonda je cini se, u mene uslo proljece i raste, bogati, raste.

18.04.2006. u 16:58 • 1 KomentaraPrint#^

white tortuous dragon form

gace
ima ih svakojakih starih istrosenih neopranih namjerno ostavljenih bijelih kao sunce omeksanih ili pak u obliku vlasnika pa cisto mozes zamisliti gradju napudranih mirisnih fijoninih iz fijoke pa red pataka red gaca ubi boze svakakovih
ne favoriziram al ipak najdraze su mi one koje se suse u krosnjama stabala otvorene raspuhane obijesene kao plodovi kao lisce pa ne znas je li to stablo ikada i bilo bez njih i je li moguce da u zemlji iz koje dolazim ne znaju da se gace najbolje suse u krosnjama sljiva, onako rasprseno sretne na umilnom proljetnom suncu.

18.04.2006. u 16:55 • 1 KomentaraPrint#^

simplex apricot mei form

frizer
kako docarati zbijenu a prepunu ulicu, blatnjavu al neodoljivu, naherenu, ukosenu, istrosenu kao kamenje u tisucljetnoj rijeci, malenu al veliku kao cijeli svijet. jedan ducan prasnjavih polica i vlasnik na ulazu s prilijepljenom cigaretom na usnama, zena s improviziranom peci na kotacima u kojoj se radjaju stipavo mirisljavi komadi tijesta, shifu od bicikleta, stari macak vjecito prljavih ruku koji svakodnevno vraca u tok na milijune neposlusnih lanaca, barbic koji na svom stolu za nudle jendvatri prodaje stare knjige i casopise o davno zaboravljenim vjestinama iz kojih uvijek nesto ispadne, papiric s nazvrljanom porukom, fotografije neke pradavne obitelji snimljene u gradu te ulice, te ulice u kojoj nabujale kante za smece prijete potopom al uvijek se iznova prazne, gdje li nestaju? i jedan frizer. vidim ga kako sjedi u stolici za klijentelu, licem okrenut prema ogledalu cita novine. ne mari za hrpu vec davno osisane kose na podu i dva tri cvijeta sljive koje je svjezi popodnevni vjetar prokrijumcario s ulice.

18.04.2006. u 16:36 • 1 KomentaraPrint#^

feng hou form

kongtiao
u jedan je vlazni stan danas doslo proljece. kroz vodovodne cijevi prekrivene plijesni, kroz ulazna vrata osmijehujuci se kineski plavo pa kroz prozore uz ledja dvojice majstora za postavljanje klime, ostalo neko vrijeme uz stranca koji se borio za svoje pravo da stvori dom u stranoj zemlji, otplesalo krug oko vlasnika stana koji je selotejpom pokusao popraviti nesto sto su majstori u nepovrat naceli, zatitralo na usnama zene koja je sve to promatrala i najzad kroz rupu u prozoru iscurilo van.

18.04.2006. u 16:15 • 1 KomentaraPrint#^

spring over form

o
o otocima i vodi, mahovinom prekrivenim putevima, o osvijetljenim krovovima i krosnjama u cvatu, o ljudima u polju, o stoci koja brsti tek izraslo lisce, o mojoj sjeni na travi u kasno popodne, o pjesmi djevojcice nosa pripijena uz prozorsko staklo, o zvonu iz hrama na brezuljku, o ljudima u guzvi na ulici pred trgovinama na semaforu u kanalima na skelama na vodi, o zvuku tisine u smjeni noci i dana, o starim i novim prijateljima, o slucajnim susretima i ocekivanim rastancima, o velikim ribama u maloj vodi, o raznobojnim cvjetovima na jednome stablu, o satima kada samoca dobiva oblik i trlja se o tijelo, o onome sto jest i onome sto nije, o mirisu zivota kojeg osjecam uz sebe, o stapanju, spajanju, stvaranju, razaranju, strasti, skitanju svega i svih

18.04.2006. u 16:00 • 1 KomentaraPrint#^

meiren mei form

dekart
u ovom gradu ljudi, zbijena med teskim nebodirnim zgradama i zaklonjena nekada slavno obojanom dekom, zivi ulica. zrak unutra uziban davno naucenim kretnjama, mirisima sto okidaju sjecanja i uzbudjuju zeludac, osvijetljena svojim jedinstvenim suncem kojeg stvaraoci ove male prezivljavajuce zajednice gaje u sebi. zvuk jezika nepromijenjen od postanka, rijeci nesavladive ostatku svijeta, iscitavaju se generacije na slojevima zbuke. odmaknes li sada vec otezalu deku i krenes van ulice, zakoracila si u proljece. pijesak u nosnicama pod jezikom u grlu, cvjetna prasina koja prekriva sve sto htjelo bi ostati isto.

but it is on the space where there is nothing ...

18.04.2006. u 15:43 • 1 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

put-opip

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr